Niko ne voli da gubi. Kada djeca izgube u nekom takmičenju, mogu se zabrinuti da nešto nije u redu s njima lično i da će jednostavno biti loši u nečemu koliko god se trudili.
Gubitak s dostojanstvom je važna životna vještina, kada dijete nauči kako da gubi u bezbjednom okruženju, bolje se nosi sa porazom u stvarnom svijetu. Djeca koja nauče kako dostojanstveno gubiti, također shvataju da pobjeda nije sve. Manje je vjerovatno da će prevariti i pobijediti po svaku cijenu. Također su u stanju da shvate je gubitak samo dio života.
Međutim, učenje gubljenja nije uvijek ugodno za malu djecu. Srećom, postoji jednostavan način da naučite djecu kako da graciozno gube: igra šaha.
Zašto je učenje gubljenja važna vještina u šahu?
Gubitak je veliki dio šaha. Čak i pobjednik u igri mora da se nosi sa gubitkom, da bi postigao mat, igrač mora žrtvovati pijune i druge figure na svom putu preko ploče. Gotovo da nema načina da pobijedite, a da ne izgubite neke figure od protivnika.
Prvi korak u učenju djeteta da dostojanstveno gubi je osigurati da ono zna da su gubljenje i pravljenje grešaka prirodni dio igre a ne lični promašaj.
Zbog grešaka se dijete osjeća kao da nije uspjelo, ali greške su jako bitne jer niko ne može naučiti ako ne griješi. Kroz igru djeca uče da primjećuju svoje greške i to koriste da poboljšaju svoju sljedeću partiju. Gubici često uče više nego pobjede, djeca se uče strpljenju, analitičkom razmišljanju i samopouzdanju.
Kako šah uči djecu da gube?
Prvi korak u učenju djece kako da gube dostojanstveno, je stvaranje okruženja koje pomaže djeci da se osjećaju bolje kada gube. Nešto od toga je ugrađeno u kulturu šaha. Na primjer, prije i poslije svake partije, igrači se rukuju, pokazujući jedni drugima poštovanje, baš kao što bi to učinili u sportu. Oba igrača imaju benefite, i gubitnik koji je naučio na svojim greškama i pobjednik koji je dodao još jednu strategiju u svoj repertoar, jer nijedna partija nije ista.
To poštovanje među igračima znači da se od djece uvijek traži da prepoznaju i pohvale svog protivnika za njihove dobre poteze, bez obzira kako se partija završila ili ko je pobijedio. To znači da pobjednik pohvaljuje gubitnika za njegove najbolje poteze, a gubitnik prepoznaje dobre poteze pobjednika i uči iz njih.
Ovakav pristup osigurava da oba igrača budu prepoznata po onome što su dobro uradili u meču. Također drži pobjednika skromnim, ne mogu se previše fokusirati na svoju pobjedu (ili postati arogantni) ako također nadopunjuju uspjehe svog protivnika.
Drugim riječima, učenje gubljenja također pomaže djeci da dostojanstveno pobjeđuju.
Šah zahtijeva vježbu i ohrabruje učenike da uvijek postanu najbolja verzija sebe. Biti šahist nije lako, a potpuno razumijevanje kako igrati kao majstor uključuje naporan rad. Majstori šaha provode sate i sate uvježbavajući svoje poteze i trenirajući svoje vještine. Potrebno je vrijeme da postanete stručnjak, a šahisti će to naučiti na zabavan, zanimljiv i vrlo ohrabrujući način.